U poređenju sa nekada standardnim invazivnim intervencijama, posle ove terapije ne ostaju ožiljci i dete nije ograničeno u kretanju. Stopala se koriguju tako što se gips stavlja na listove i butine i nosi se pet do osam nedelja. Na taj način se vezivna tkiva i tetive stopala proširuju a kostima se daje vreme da se preoblikuju. Nakon toga, kod više od 90 odsto dece sprovodi se razdvajanje tetiva na peti. To je mala intervencija sa rezom od pet milimetara, koji stopalu omogućava da se podigne nagore. Gips se stavlja da tetiva lakše zaraste. Nakon skidanja poslednjeg gipsa detetu su potrebne specijalne cipele koje su povezane šipkom, koja stopala okreće na spoljnu stranu. Tokom prva tri meseca, 22 sata u toku dana moraju da se nose šine, koje se kasnije stavljaju samo noću. Između druge i četvrte godine života u zavisnosti od oblika stopala i prethodnog deformiteta, šine mogu da se odlože.
Ova bolnica jedna je od vodećih u Evropi kad je reč o neinvazivnoj metodi. Metoda je u Austriji počela prvi put da se koristi 2002. godine a klinika Špajzing ima najduže iskustvo u primeni ove metode u nemačkom govornom području. Nedavno je na klinici Špajzing na terapiji „Ponzeti" bila 500. beba.
Ova metoda je u 90 odsto slučajeva uspešna.